K potomstvu u metropolu 2017 II dio

 Za povratak na prvi dio ove priče kliknite ovdje.

 
Konačno Petrinja!
U prvoj trgovini sam kupio hladnu, orošenu dvoguzu piva, otišao u hladovinu zgrade preko puta i s guštom spašenog u pustinji četvrtinu sadržaja popio, a ostalo smjestio u termosice.
Preživio sam!
Nakon što sam i dušom i tijelom postao svjestan gornje činjenice, smirenog duha i ohlađenog tijela, krenuo sam u kratki obilazak Petrinje. Puno puta sam autom prošao kroz ovaj grad, jednom čak i biciklom (koga zanima to može vidjeti na ovom blogu pod naslovom „K potomstvu u metropolu 2008), ali ovo je prvi put da smireno i smisleno odvajam vrijeme za samo razgledanje.
U nečemu što bi bio centar grada s lijeve strane ulice su stara zdanja, dok je s desne park.

Od tih starih zdanja pažnju mi je prvo privukla iako stara, ali lijepo obnovljena zgrada u koju se smjestio gradski javni bilježnik.

Tu sam svojedobno prije 13 godina ovjeravao kupoprodajni ugovor nakon kupovine (polovnog) auta. Navedena limuzina me još uvijek vjerno služi (tri puta kuc-kuc u drvo) a nadam se da će još neko vrijeme.
Odmah tu je i zgrada općinskog suda ( The Court Of The Crimson King – za one koju slušaju prog-rock 70-tih), jednako lijepo uređena kao i prethodna, možda i ljepše. Taj ugodan dojam malčice kvari oronula tabla na ulazu na kojoj jedvice pročitam o kojoj se instituciji radi.

Inače, prema wikipediji grad Petrinja je 2011-te godine imao 13801 stanovnika (da mi je znati koji je taj osamstoprvi!?), a prvi put u povijesti se spominje 1201 godine (opet taj broj jedan na kraju).
Sa www.petrinjaturizam.hr saznajem da se na današnjoj lokaciji grada, kontinuitet naseljenosti može pratiti od 1592. godine, kada je na samom ušću Petrinjčice u Kupu izgrađena turska utvrda koja je srušena 1728. godine. Izvan tvrđave već u prvoj polovici 18. st. postoje predgrađa Kaverlin, Majdanci i Kaniža. Druga polovica 18. st., obilježena je gospodarskim poletom i razvojem što je utjecalo na procvat graditeljskih aktivnosti i izgradnju grada u razdoblju od 1788. do 1793. godine. U tom periodu formirane su glavne ulice grada kakav poznajemo danas sa prepoznatljivim primjerima barokne i klasicističke izgradnje.
Sa web stranice www.kolekcionar.net evo jedna stara razglednica Petrinje.

Zatim sam ušao u park. Za razliku od onog u Kostajnici ovaj je lijepo uređen i dotjeran. Isto takav je bio i glazbeni paviljon.

Tu je i neka fontana, istina bez vode, ali s kipovima.

Na kraju parka je crkva sv Lovre Mučenika.

Sa stranice petrinjaturizam,hr saznajem da je crkva, koja je planski postavljena kao dominantni objekt na glavnom trgu vojnog središta, podignuta 1780. godine pod patronatom austrijske carske kuće i Marije Terezije. Posvećena je zaštitniku grada Petrinje svetom Lovri. Izvorno spomenik nulte kategorije, crkva je do temelja srušena u vrijeme okupacije 1991.-1995., a na njezinim temeljima sagrađena je nova crkva koja do u detalje ponavlja oblikovanje i arhitektonsku dekoraciju negdašnje crkve.
I donja slika je sa navedene web stranice.

Toliko o Petrinji, valja krenuti dalje.
Na izlazu iz Petrinje ili nešto nakon izlaza, s lijeve strane prolazim tvornicu Gavrilović. Još za vrijeme“one“ države, praktično od kad znam za sebe, znam i za to ime, koje me uvijek asocira na nešto ukusno i fino za papati („Odlično je, od Gavrilovića je!“).

Povijest firme datira iz 1690 godine, a za ostalo, ako vas zanima, potrudite se pa pročešljajte po internetu. Svašta se može naći.
Sa stranice http://petrinjaturizam.hr posuđujem ovu staru fotografiju. Nisam saznao gdje je i kad snimljena, no ipak mi je zanimljiva kao svjedok nekog prošlog vremena.

Do Siska imam 14 kilometara, uglavnom ravne ceste, no izuzetno prometne. Nakon one pustopoljine od Kostajnice, ova prometna gužva me je šokirala, pa mi je trebalo neko vrijeme da se na nju priviknem. No vremena za to baš i nije bilo, jer pored gustog prometa tu je i rekonstrukcija ceste. Izgleda da su postavili kanalizaciju, i to baš na ovoj traci kojom vozim (ili to pokušavam), pa smo ja i moji suputnici, koji zajedno sa mnom streme prema Sisk, imali tek polovicu asfaltiranog kolovoza, pa je uslijedila borba za komadić asfalta s onima iz suprotnog smjera. U toj borbi se nije baš puno pažnje obraćalo na mene, pa sam često bio primoran sa ravne asfaltne površine preći na tandrkavi makadam.